Povijest Srednje elektrotehničke škole Ruđera Boškovića Mostar

Današnja Srednja elektrotehnička škola Ruđera Boškovića Mostar osnovana je kao odgojno-obrazovna organizacija 10. lipnja 1962. godine Odlukom Narodnog odbora Sreza Mostar kao Elektro-mašinski školski centar. U sastav Centra ušle su do tada samostalne škole: Škola s praktičnom obukom (današnja Prometna škola, jedna od najstarijih – osnovana 1897. godine kao Muška zanatska škola, Odlukom Zemaljske vlade u Sarajevu), Tehnička škola strojarskog i elektro odsjeka te škola za VK radnike (današnja Srednja strojarska škola). Centar je formiranjem postao prva integrirana odgojno-obrazovna institucija u Hercegovini i jedna od prvih ove vrste u tadašnjoj R Bosni i Hercegovini. Godine 1968. osnovana je Škola učenika u privredi (današnja Srednja elektrotehnička škola) u kojoj su izobrazbu polazili učenici za zanimanja strojarske i elektrotehničke struke koji su praktičnu nastavu izvodili u radionicama Centra i izvan Centra. U školskoj 1991./92. godini OOUR Srednja elektrotehnička škola imala je 23 odjela i 789 redovitih učenika. Školu su pohađali učenici i polaznici III., IV. i V. stupnja (elektromehaničari, elektroenergetičari, elektroničari komunikacija, mehaničari za računalnu tehniku i automatiku, avioelektričari, tehničari elektroenergetike, tehničari elektronike i tehničari za računalnu tehniku i automatiku. U Školi su bili uposleni: 41 nastavnik, ravnatelj, tajnik, pedagog, domar i pet spremačica. U RO EMŠC-u je djelovala Radna zajednica u kojoj su bili uposleni direktor, šef računovodstva, knjigovođa, blagajnik, pravnik, skladištar-vozač, spremačica. Početkom Domovinskog rata važnija dokumentacija, zbog granatiranja objekta škole, je sklonjena u podrum Srednje strojarske škole. Nastavkom ratnih djelovanja školska pismohrana je premještana po stanovima ravnatelja i pojedinih djelatnika Škole. Krajem 1992. i početkom 1993. godine popravljen je dio učionica i dokumentacija je vraćena u Školu. Izbijanjem sukoba između HVO-a i ABiH već oštećeni objekt škole zapaljen je u noći s 9. na 10. svibnja 1993. godine. Zgarište objekta je bilo između dviju zaraćenih strana i školska dokumentacija je ponovno izvlačena i spašavana. Od 1994. godine u otežanim uvjetima Srednja elektrotehnička škola djeluje prvo u V. osnovnoj školi, zatim u Građevinskoj školi pa u prostoru Srednje ekonomske škole gdje je i danas. Današnji naziv Srednja elektrotehnička škola Ruđera Boškovića nosi od 6. lipnja 1996. godine.