
Sufinancirano od strane Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su, međutim, isključivo
stavovi autora/autorica i ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili EACEA-e. Ni
Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
U Srednjoj elektrotehničkoj školi Ruđera Boškovića Mostar 8. svibnja 2026. godine održana
je dvosatni sastanak fokus skupine u okviru projekta SHAPE-WB Smart Home Automation
Project on Western Balkan.
Sastanku su nazočili predstavnici šest tvrtki iz sektora uključenih u ekosustave pametnih
domova, tvrtki za elektroinstalacije i automatizaciju, za IKT i razvoj softvera, sigurnosne
sustave (alarm, nadzor, kontrola pristupa), upravljanje i održavanje objekata, proizvođači i
distributeri opreme za pametne domove te proizvođači i distributeri potrošačke elektronike,
telekomunikacijskih uređaja i računalne elektronike, te predstavnici naše škole: profesor Filip
Skalja, magistar inženjer elektrotehnike, profesorica Maja Ivanović, magistra računarstva i
Antonela Vlaho, ravnateljica škole.
Cilj sastanka je bila razmjena iskustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te
usklađenost između ponude osposobljavanja i potražnje na tržištu rada.
Razgovaralo se o suvremenim trendovima i potrebama tržišta kada je riječ o tehnologijama
pametnih domova te kakve se promjene u tom sektoru očekuju u bliskoj budućnosti. Sudioici
sastanka su iznijeli mišljenje koje bi tehničke vještine bile važne za uposlene u ovom
području te koje vještine trenutačno nedostaju učenicima koji završavaju svoje
četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje, zapravo, koja je stvarna problematika spajanja
obrazovanog kadra i praktičnog rada u određenom sektoru.
Sudionici sastanka iznijeli mišljenje i o nedostatcima trenutačnog obrazovnog sustava u našoj
zemlji te dali smjernice kakvo bi, zapravo, praktično iskustvo studenti trebali steći. Fokus je,
svakako na razvoju novog kurikuluma, temama koje bi se mogle i trebale uključiti u
edukaciju o pametnom domu, kakav bi bio idealan omjer između teorije i prakse te jesu li
certifikati ili standardi važni.
Prenesena su iskustva dosadašnje suradnje s pružateljima usluga strukovnog obrazovanja i
osposobljavanja.
Zaključak je kako dosadašnja suradnja sa strukovnim školama nije bila na zadovoljavajućoj
razini te su dane smjernice vezane za oblike buduće suradnje poput obavljanja praktičnog
rada u tvrtkama na stvarnim zadaćama i problemima, gostujućih predavanja, donacija opreme
školama za potrebe izvođenja praktične nastave i sl.







